Čudo prirode

Lepa je, moram priznati. Oduvek mi se činila lepom, ne samo sada. Uživam dok je posmatram; prolaze minuti, sati, nekada čak i dani, a njena lepota je i dalje prisutna. I drugima je data prilika da igraju ulogu posmatrača; jedni znaju da uživaju u njoj, drugima posle određenog vremena postaje svejedno, dok trećima sama njena najava zna da pomrsi sve račune.

Kiša.

Pitanje je koliko se uopšte i razlikujemo od nje. Kao kišna kap, udahnemo život punim plućima, krenemo strmoglavo kroz njega, jureći da što više postignemo, da bi na kraju dostigli svoj vrhunac udarivši u tmurno tle. Čak i kada nam život omogući da, poput kapi, svoj kraj dočekamo u krošnjama ili nemirnim vodama, naše postojanje neminovno prestaje, jer stapajući se sa prirodom postajemo deo nje.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s